Gdje sam?

Dugoročno volontiranje za mene je bio životni preokret!

"Ako se premišljaš, nemoj. Svijet je prepun ideja, kreative, novih metoda i pristupa koji čekaju na nas da ih primimo i implementiramo u svoje područje interesa. Što čekaš? Pridruži se EVS timu!" Kaže Helena, sretna i ispunjena EVS-om u Portugalu.

Prije otprilike 8 mjeseci stigla sam u Lisabon. Novopečena EVS volonterka, nisam zapravo puno znala o Erasmus+ programu niti o tome što me zapravo čeka. Dok sam čekala na aerodromu da me pokupi organizacija koja bi me trebala ugostiti, i dalje sam nekako sumnjala u to da će me netko zaista inozemno godinu dana financirati: omogućiti mi smještaj, hranu, džeparac, jezičnu podršku, podmiriti troškove puta i lokalnog prijevoza. Vjerovali ili ne – istina je! Sada kada sam ovdje, želim informirati što više mladih osoba, kako bi i one mogle iskoristiti ovo neprocjenjivo iskustvo. Upravo je to i jedan dio projekta; skupa sa svojim kolegama provodim aktivnosti promicanja mogućnosti programa Erasmus+ i približavanja programa mladima u lokalnoj zajednici kroz organizacije različitih događaja pri srednjim školama i fakultetima. Biti na EVS projektu savršena je prilika za stati na kraj rutini, promijeniti okolinu i započeti nešto novo. Upravo ono što je i meni trebalo. Bila sam tako umorna od zagrebačke gužve, užurbanog ritma života, studiranja i paralelnog rada za malu satnicu. 3 godine preddiplomskog života u Zagrebu me dokrajčilo. Trebala mi je promjena; a onda je sudbinski e-mail pokucao na vrata – poziv na službu za rad s osobama s intelektualnim teškoćama. Čini mi se kao da mi se život naklonio u pravom trenutku. Lako je reći ovo sada kada sklapam priču, znam, ali srce mi je strašno udaralo prije nego sam i poslala prijavu; znala sam da ću biti izabrana. Godina dana pauze od života čekala me u Portugalu. Moram priznati kako je ovo bio prvi dugoročni EVS projekt koji sam vidjela, temu projekta nisam birala u smislu da sam ciljano tražila određeni, no za mene je baš „Hug the Differences“ bio pun pogodak. Budući da je ispred mog imena svježe stajalo univ. bacc. logoped, ovo je bio prijelomni trenutak u kojem sam željela obogatiti svoje praktično znanje. Kako je skupina osoba s intelektualnim teškoćama jedna od sfera rada područja logopedije, poziv na rad upravo s ovom populacijom me zaista zainteresirao. U timu od četvero (kolegice iz Rumunjske i Poljske te kolega iz Francuske) volontiramo u pedagoškom centru Associação Qe (Quinta Essência), u malom mjestu kraj prekrasne Sintre, dok cijeli projekt koordinira organizacija ProAtlântico - Associação Juvenil. Moj zadatak kao volontera je biti podrška terapeutima i tehničarima u svakodnevnim aktivnostima (umjetničke radionice, sportske aktivnosti, terapijske aktivnosti). Volontiram kao podrška korisnicima u stambenom prostoru, u svakodnevnim aktivnostima kao što su prehrana i rekreacijske aktivnosti, a glavna aktivnost u tom specifičnom kontekstu je razvijati interakciju, razgovarati i povezati se s korisnicima. Korisnike podupirem i u aktivnostima kao što su plivanje, umjetnička terapija, gimnastika, kognitivna stimulacija, vrtlarstvo, čitanje i pisanje. Sudjelovanje na projektu „Hug the Differences“ izrazito mi je pozitivno koristilo za stjecanje novih znanja, a ujedno i ostvarivanje kontakta za međunarodni timski rad i dobru internacionalnu suradnju. Associação QE radi prema „Gentle Teaching“ metodi, gdje smo educirani kako raditi s klijentima. Ne mogu napisati ovu crticu, a da ne spomenem direktora našeg centra – inspirativnu, nematerijalno bogatu i plemenitu osobu. Štoviše, riječi koje imam za njega ne opisuju dovoljno koliko je velika osoba. Imala sam ogromnu sreću; atmosfera na poslu je prekrasna, a o klijentima da i ne govorim. Ne želim trenutno ni razmišljati o tome kako će biti napustiti ih. Zavoljela sam ih od prvog do zadnjeg toliko da ih u jednu ruku smatram svojim prijateljima. Iako na poslu provodim 35 sati tjedno, i dalje imam dosta slobodnog vremena koje nastojim iskoristiti kako god znam i umijem. Osobno, za mene je ova godina dana kao dugački godišnji odmor od svih stvarnih životnih obaveza; godina kada sam svoj život dovela u homeostazu: napokon spavam dovoljno sati, imam vremena trenirati, pročitati knjige i pogledati filmove koji su mi već dug period na popisu, a koje nikako nisam uspijevala izvršiti. Osim toga, dobro se novčano organiziram tako da sam i putovala po Portugalu, sve više vremena provodim u prirodi, a i moram priznati kako nikad prije nisam toliko redovito posjećivala muzeje. Tokom ovih mjeseci, upoznala sam divne ljude s kojima uživam provoditi vrijeme, ali i od kojih puno učim. Sigurna sam kako ću se s nekima uskoro opet susresti u životu. Dugoročno volontiranje za mene je bio životni preokret. Ovo mi je bila jako dobra podloga za zvanje, ali prije svega, učenje o samoj sebi – tko sam, što sam i koliko sam sposobna. Ako se premišljaš, nemoj. Svijet je prepun ideja, kreative, novih metoda i pristupa koji čekaju na nas da ih primimo i implementiramo u svoje područje interesa. Što čekaš? Pridruži se EVS timu!