Gdje sam?

Volontiranje svijet čini boljim mjestom!

Volontirati sam počeo već u srednjoj školi kada nas je profesor odveo da volontiramo na Human Rights Film Festival. Prije toga imali smo predavanje koje su za nas organizirali djelatnici iz VCZ-a. Nakon prvog vrlo pozitivnog iskustva počeo sam se prijavljivati i na brojne druge projekte. Ponekad je to išlo preko VCZ-a, a ponekad bih se direktno prijavio organizatorima. Danas već više od godinu dana volontiram u jednoj manjinskoj udruzi.

Volontirati sam počeo već u srednjoj školi kada nas je profesor odveo da volontiramo na Human Rights Film Festival. Prije toga imali smo predavanje koje su za nas organizirali volonteri iz VCZ-a. Nakon prvog vrlo pozitivnog iskustva počeo sam se prijavljivati i na brojne druge projekte. Ponekad je to išlo preko VCZ-a, a ponekad bih se direktno prijavio organizatorima. Danas već više od godinu dana volontiram u jednoj manjinskoj udruzi.

Osjećaj zadovoljstva što ga kod mene stvara dobrovoljni rad na projektu u koji vjerujem teško se može uporediti sa nekim materijalnim zadovoljstvom. Jednostavno, spoznaja da sam bar dijelom dopinijeo da se uspješno organizira izložba suvremene umjetnosti, prikupe potrebni potpisi ili organizira nekoliko filmskih festivala čini me ponosnim. Vjerujem da našim čitateljima ne treba posebno isticati kolika je korist od volontiranja za finalne korisnike volonterskih usluga. Zamislite samo koliko ste pomogli ako sudjelujete u obnovi u ratu srušene kuće, pomažete u dostavi namještaja, brinete se za preplašene i napuštene kućne ljubimce ili pomažete nekom djetetu u svladavanju školskog gradiva. Sve su to aktivnosti koje mogu dogoročno ostaviti pozitivan utjecaj.

Međutim smatram da je korisno pokušati dati odgovor na skeptične komentare kako volonteri od volontiranja ne dobijaju apsolutno ništa i kako ih se samo iskorištava. Jednostavno se sa tim ne bih mogao složiti. Kroz moje dosadašnje iskustvo mogu reći kako sam na raznim aktivnostima naučio hrpu novih vještina, od organizacijskih, komunikacijskih do recimo toga kako skuhati engleski čaj ili koje je najpopularnije pivo u Prištini. Upravo mi je volontiranje preko VCZ-a otvorilo vrata da se kasnije uključim u aktivnosti nevladinih udruga u Zagrebu, te da iskoristim prilike za kratkotrajna putovanja izvan Hrvatske. Također, obogatio sam vlastiti životopis sa više od 300 sati volonterskog rada (ne računajući zadnju godinu volontiranja u SDF-u).

Ipak, bez ikakve sumnje najviše bih u svome volonterskom iskustvu želio istaći druge osobe koje sam imao priliku upoznati i koje su mi davale nadahnuće i vjeru da je ono što radim dobro. Bili su to drugi kolege sa Sveučilišta, srednjoškolaci ili npr. gospođa Mensura Juranović koja nam svojom vedrinom uvjek da dodatan motiv za rad. Trenutno mi je jedan od najvećih projekata da nagovorim najstariju sestru da se uključi u rad VCZ-a, a pozvao bih naravno i sve ostale zainteresirane sugrađane da dio svoga vremena poklone za dobrobit zajednice, a za njihovo osobno zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti.

Mirko Savković (20 godina)