Finalist Volonterskog Oskara 2026: Nikola Sutarić – volonter koji postaje prijatelj, oslonac i osoba na koju se korisnici mogu osloniti

Od početka 2021. godine Nikola svoje vrijeme posvećuje starijim, bolesnim, nemoćnim i usamljenim osobama. Pomaže im u svakodnevnim obvezama, prati ih liječniku, obilazi ih i ostaje uz njih i onda kada se njihove životne okolnosti promijene. U 2026. godini ostvario je 272 volonterska sata u Katoličkoj udruzi „Kap dobrote”.

Nikola Sutarić (05.03.1995.) svoj je volonterski put u Katoličkoj udruzi „Kap dobrote” započeo početkom 2021. godine, u vrijeme pandemije koronavirusa. Na volontiranje ga je potaknuo poznanik koji ga je ohrabrio da se uključi i pomogne drugima, ali i sebi. Nikola je želio svoje vrijeme ispuniti nečim korisnim i učiniti nešto dobro za ljude kojima je pomoć potrebna. Nakon razgovora s tadašnjom koordinatoricom volontera počeo je dolaziti do korisnika Udruge.

Njegov prvi korisnik bio je gospodin Z. L. s Kozjaka, kojemu je pomagao prenositi drva za ogrjev. U početku je povremeno sudjelovao i u akcijama slaganja drva te pomagao drugim korisnicima kada bi se za to pojavila potreba. No s vremenom je njegov angažman prerastao povremenu pomoć i postao važan dio svakodnevice brojnih starijih, bolesnih, nemoćnih i usamljenih osoba.

Nikola redovito obilazi korisnike i pomaže im u nabavi namirnica i lijekova, odlascima u ljekarnu, pratnji liječniku, obavljanju administrativnih poslova, prikupljanju i dostavi dokumentacije te ostvarivanju prava iz sustava socijalne i zdravstvene skrbi. Pomaže u kućanstvu, donosi drva za ogrjev, organizira prijevoz kada je potreban i sudjeluje u drugim poslovima koje korisnici zbog starosti, bolesti ili smanjene pokretljivosti više ne mogu obavljati sami.

Posebno se ističe njegova spremnost da s korisnicima provede i po nekoliko sati, primjerice tijekom liječničkih pregleda i čekanja u zdravstvenim ustanovama. Za mnoge od njih takva pratnja znači da kroz zahtjevne situacije ne moraju prolaziti sami. Nikola im pomaže razumjeti postupke, pobrinuti se za dokumentaciju i ostvariti prava koja im pripadaju.

Jedan od najvažnijih odnosa koje je izgradio jest onaj s majkom i sinom, H. i S. M. iz Dubrave, kojima pomaže od ljeta 2022. godine. Gospođa H. potpuno je nepokretna, a njezin sin S. također se suočava sa zdravstvenim teškoćama zbog kojih već godinama ne može izlaziti iz kuće. Nikola im pomaže u nabavi namirnica, surađuje s njihovim liječnikom, donosi dokumentaciju potrebnu za ostvarivanje različitih prava i sudjeluje u rješavanju svakodnevnih obveza. No njegova je pomoć odavno prerasla praktičnu podršku. Postao je osoba na koju se mogu osloniti, netko tko ih dolazi saslušati i podsjetiti da nisu zaboravljeni.

Njegova briga posebno se očitovala i u odnosu s korisnicom LJ. K. Dok je živjela u vlastitom domu, Nikola ju je redovito posjećivao. Kada je pala i postala izrazito teško pokretna, dolazio joj je svakodnevno. Donosio joj je topli obrok koji bi bio ostavljen u prizemlju kuće, a zatim ga nosio na kat na kojem je boravila kako bi bila sigurna da će svaki dan imati topli obrok. Pomagao joj je i u čišćenju toaletnih kolica jer zbog zdravstvenog stanja nije mogla samostalno otići do toaleta. Njegova briga nije prestala ni nakon što se preselila u dom za starije osobe – nastavio ju je redovito posjećivati, iako je dom u Sesvetskom Kraljevcu udaljen od njegova mjesta stanovanja.

Tijekom 2026. godine pomagao je i drugim korisnicima čije su potrebe bile vrlo različite. Starijoj i teško pokretnoj korisnici M. K. pružao je pratnju liječniku i pomagao joj u šetnjama. Ona se bojala da će, prestane li hodati, potpuno izgubiti pokretljivost, a Nikola je razumio koliko su joj izlasci važni i za očuvanje samostalnosti i za prekid svakodnevne samoće. Pomagao joj je i odlascima do teleoperatera kako bi joj osposobio uređaj koji joj predstavlja važnu vezu s vanjskim svijetom. Bila je toliko vezana uz njega da ga je pozvala na proslavu svojega 90. rođendana. Nikola posebno pamti njezin veliki zagrljaj kao dirljiv znak zahvalnosti i bliskosti.

Korisnicu M. G. obilazi već nekoliko godina, a tijekom 2026. najčešće ju je pratio na liječničke preglede, pri čemu bi s njom znao provesti i po nekoliko sati. Pomagao joj je i u šetnjama, pružajući joj sigurnost i osjećaj da kroz zdravstvene teškoće ne mora prolaziti sama. Koliko joj njegova pomoć znači, govori i činjenica da je upravo ona osobno izrazila želju predložiti ga za nagradu za volontera godine.

Nikola se odaziva i na potrebe korisnika koje možda ne poznaje toliko dugo. Starijoj korisnici B. G., koja živi sama i u čijem domu nema priključka na vodu, donosio je vodu s obližnje pumpe kako bi joj omogućio zadovoljavanje jedne od osnovnih životnih potreba. Korisnicima V. S. i A. F. pomagao je nabavljati namirnice i organizirati prijevoz do liječnika, a sestrama L. i B. H., starijim i bolesnim osobama, pomogao je osposobiti mobilni telefon koji im je jedno od rijetkih sredstava komunikacije s okolinom. Korisnici B. J. pomagao je pribaviti dokumentaciju potrebnu za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja, naručivati hranu putem internetske trgovine, odlaziti u ljekarnu i obavljati druge svakodnevne obveze.

Sudjelovao je i u zajedničkim volonterskim akcijama pripreme, slaganja i unošenja drva za ogrjev siromašnim, starijim i bolesnim korisnicima. Riječ je o fizički zahtjevnom poslu, ali Nikola je spreman prihvatiti ga jer zna da osiguravanje topline u nečijem domu znači mnogo više od samog ogrjeva – znači sigurnost, dostojanstvo i lakše podnošenje svakodnevice.

Njegov angažman ne završava na individualnim posjetima. Sudjelovao je u korizmenoj posjeti korisnicima Doma za odrasle osobe Lobor, gdje su volonteri zajedno s korisnicima molili pobožnost križnoga puta koristeći tekst koji je napisao utemeljitelj Udruge, pater Antun Cvek. Nakon molitve Nikola je pomagao podijeliti voće, kekse i tople napitke, ali najvažnije što je donio bilo je svoje vrijeme i spremnost da bude uz korisnike. Razgovarao je s njima i pravio im društvo, stvarajući ozračje blizine i zajedništva.

Posjetio je i korisnike Doma za starije Drenovačka, među kojima je bilo desetak starijih i usamljenih osoba koje gotovo nitko ne obilazi. Odvojio je vrijeme za razgovor, pažljivo ih slušao i donio im male znakove pažnje. Njegova spremnost da posjećuje i ljude s kojima prethodno nije izgradio dugogodišnji odnos pokazuje da razumije kako pomoć nije potrebna samo onima koji je znaju zatražiti, nego i onima koji su se zbog dugotrajne samoće možda već prestali nadati da će ih se netko sjetiti.

Osim neposrednog rada s korisnicima, Nikola preuzima i odgovornost za rad same Udruge. Tijekom 2025. godine bio je član Nadzornog odbora, a od 14. lipnja 2026. član je Upravnog odbora. Sudjeluje u donošenju odluka važnih za rad i daljnji razvoj Udruge, promišljanju načina na koje se može kvalitetnije odgovoriti na potrebe korisnika te na supervizijama zaposlenika i sastancima volontera. Ondje sluša o aktualnim potrebama i problemima korisnika, ali iznosi i vlastita iskustva i prijedloge. Njegov doprinos odlučivanju temelji se na neposrednom poznavanju ljudi kojima Udruga pomaže.

Volontiranje mu je donijelo i brojne izazove. Rad sa starijim, bolesnim i nemoćnim osobama, osobito onima koji se suočavaju s psihičkim teškoćama i složenim životnim okolnostima, zahtijeva strpljenje, razumijevanje i emocionalnu snagu. Pojedini korisnici imali su zahtjeve i očekivanja koja nije uvijek mogao ispuniti. Nikola je postupno naučio da ne može riješiti svaki problem niti zadovoljiti sva očekivanja, ali da pritom može ostati uz čovjeka i pružiti mu ono što je u njegovoj mogućnosti.

Dodatni izazov predstavljala je udaljenost pojedinih korisnika i činjenica da nije vozač. Primjerice, zbog pomoći korisnicima H. i S. M. odlazio je sve do Sesveta, gdje bi znao provesti više sati obavljajući potrebne poslove i čekajući u zdravstvenim ustanovama. Veće nabave namirnica zahtijevale su dodatnu organizaciju, pa je, kada je bilo potrebno, pronalazio rješenja poput organiziranja taksi prijevoza. Susretao se i s teškim stambenim uvjetima korisnika koji zbog bolesti, nepokretnosti i siromaštva žive u zapuštenim i neadekvatnim prostorima.

Jedna od važnih lekcija bila je i postavljanje osobnih granica. U početku je korisnicima ostavljao svoj privatni broj mobitela, pa su ga neki često kontaktirali s brojnim zahtjevima, ponekad i izvan njegovih mogućnosti. S vremenom je shvatio da pomagati drugima ne znači biti dostupan u svakom trenutku te da je važno pronaći ravnotežu između potreba korisnika i vlastitih mogućnosti. U tome su mu pomogli vjera i iskustvo stečeno tijekom godina volontiranja.

Kroz rad je razvio empatiju, strpljenje, suosjećanje, aktivno slušanje, odgovornost, pouzdanost, samostalnost i snalažljivost. Stekao je praktične vještine pomaganja u kućanstvu, nabavi namirnica i lijekova, pratnji liječniku, prikupljanju dokumentacije i ostvarivanju socijalnih i zdravstvenih prava, kao i organizacijske i upravljačke vještine kroz rad u tijelima Udruge. Ipak, najvažnije što je naučio jest kako biti uz čovjeka u njegovoj nemoći, pristupiti mu s poštovanjem i vratiti mu osjećaj vrijednosti i pripadnosti.

Uz angažman u „Kap dobrote”, Nikola već šest godina sudjeluje i u Neokatekumenskom putu. Sa članovima zajednice moli za sve ljude i nastoji živjeti vrijednosti vjere, zajedništva i brige za bližnje. Zajedno su sudjelovali i u prikupljanju novčanih sredstava za potrebite, a prikupljeni novac predali su župniku kako bi ga rasporedio onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Jedan od najdražih trenutaka njegova volontiranja dogodio se upravo u odnosu s korisnikom S. M. Nikola je bio pozvan na malo, intimno slavlje povodom njegove odluke da primi sakrament krštenja. Bila mu je velika čast što je korisnik želio podijeliti svoju radost zbog tako važnog životnog događaja upravo s njim. Taj ga je trenutak posebno dirnuo jer je osjetio da ga S. M. doživljava kao člana obitelji. Shvatio je koliko je lijepo s nekim ne dijeliti samo teškoće i brige, nego i najradosnije životne trenutke. Kod S. M. i njegove nepokretne majke H. M. uvijek se osjeća dobrodošlo i iskreno rado viđeno.

Nikola volontira jer ne želi okretati glavu od ljudi kojima je potrebna pomoć. Svjestan je da ne može ukloniti nečiju bolest, siromaštvo ili samoću, ali može učiniti da se osoba u svojim teškoćama osjeća manje sama. Njegov angažman pokazuje da pomoć nije uvijek velika akcija ili izvanredan pothvat. Ponekad je to odlazak u trgovinu, pratnja liječniku, donošenje vode, nekoliko sati čekanja, topli obrok ili razgovor s osobom koju dugo nitko nije posjetio.

Upravo se u takvim svakodnevnim djelima vidi vrijednost njegova volontiranja. Za korisnike je postao prijatelj i oslonac, a za Udrugu pouzdan član zajednice koji svojim iskustvom i predanošću pridonosi njezinu radu. Njegov angažman na poseban način nastavlja živjeti misao utemeljitelja „Kap dobrote”, patera Antuna Cveka: „Čovjeku je najpotrebniji čovjek.”

Ako smatrate da je Nikola zaslužio Volonterski Oskar 2026. godine u kategoriji volonter/volonterka godine, glasajte za njega. Glasanje je otvoreno putem službene web stranice Volonterskog Oskara do 30.11. u ponoć, a pobjednik ili pobjednica bit će proglašeni na svečanoj dodjeli 1. prosinca u Centru kulture Ribnjak.